Pisali su (pioniri maleni):

cyber bosanka

Amarilis.online "Da je Tito živ, sigurno bi uživao, dopalo bi mu se ....." / Džiadžojka "TI TO" / Milko "1949." / Emo_serpica "Bicikl" / Miodrag Ristić "Da je Tito živ.." / Kajzer Soze "Da baba ima onu stvar" / Cyber-Bosanka „Šta bi bilo kad bi bilo“ /

13.5.10

TI TO...

Deca nisu ukras sveta.
Svet je ukras deci;
njihova igračka,
dugme
ili mali pundravac.


Šta je ovaj svet
raspaljenoj mašti pegavih zmajeva
iz tih šašavih glavica?

Šta su kontinenti
u odnosu na njihova
bezbrižna prostranstva
od džema lepljivih livada,
rumena neba
i zelena sunca?

Jer njihovi su svetovi odavno
premašili granice ovozemaljskog.

Njima je ovaj svet
samo broš na reveru,
samo ukosnica na uvojku plavom,
riđem,
smeđem
ili crnom.

Ma čak ni to.

I bez broša se može.
I bez ukosnice
kosa stoji na glavi
punoj bukača,
buhahala
i šufova.

Deca su svet.

TI TO meni ne veruješ?
Pa pitaj onda,
kad se probudi,
aždaju iz slepočnice moje.

E čik ako smeš!

7 comments:

  1. Jako lepi stihovi o deci, za decu malu i malo veću... A uz ovu pesmu su moja deca odrastala! Veoma mi je draga i mislim da je iz grupe "večno mladih": aktuelna, lepršava, iskrena.

    ReplyDelete
  2. Jao, Dž, i Antić bi ti pozavideo!
    Sjajna pesmica.

    ReplyDelete
  3. Jao pa hvala vam. :)

    Nekako me na Tita uvek asociraju deca. Jbg kad ne zakačih to vreme.

    ReplyDelete
  4. Pa Džidžo u tebi čuči pravi pisac dečjih pesama. :-) Predivna je pesma.

    ReplyDelete
  5. Nisi zakačila to vreme, ali si sigurno zakačila neke njegove refleksije. Čudna je ta neka kontraverza i nelagodnost koju mladje generacije osećaju prema toj temi. Kao da se bojite da vas neko manipuliše - bez obzira na stav koji o svemu ima?

    A pesma je vrlo lepa...

    ReplyDelete
  6. Malene šašave glavice i njihovi pundravci, sjajno. Deca su uvek ista, taj deo se ne može osporiti, bar ne njihovo pundravci.

    ReplyDelete
  7. Zvekačo, hvala ti. :)

    Čika Miko, mogu da ti kažem da su i refleksije slabe. Najranija sećanja iz detinjstva su mi "ratna". Ne osećam nikakvu nelagodnost zaista, ne znam ni što bih. Ono što mi stvara blagu i možda neopravdanu setu su priče roditelja ili starijih prijatelja, i sve je sažeto u pričicama - "Beograd nije što je nekad bio...", pioniri, putovanja, odlazak na more x 3 per leto + zimovanja, banje, skok do Budimpešte na sladoled, do Trsta po krpice,...vaspitanje, red,...i sloboda govora, al' za malo. Ništa se od toga reflektovalo na moje detinjstvo u pozitivnom smislu nije. Sem možda tog vaspitanja koje ipak mislim da je individualna kategorija.
    A hvala ti za kompliment. :)

    Amarilis u pravu si, deca su genijalci, i svi smo bili klinci. Pa je stvarno sreća sačuvati bar deo toga za ceo život...

    ReplyDelete